disanje (respiracija), fiziološki proces u kojem organizam ili tkivo apsorbira molekularni kisik (O2), a izlučuje ugljični dioksid (CO2). Sastavni je dio mijene tvari (metabolizma). U procesu disanja kisik ulazi u stanice tijela u kojima sudjeluje pri oksidaciji hranjivih tvari. Pri tom se oslobađa energija potrebna za životne funkcije organizma. Kopnene životinje iskorištavaju kisik iz zraka, a vodene kisik otopljen u vodi. Jednostanične i neke višestanične životinje nemaju posebnih dišnih organa, već dišu čitavim tijelom ili jednim njegovim dijelom.
Životinje na višem razvojnom stupnju imaju posebne dišne organe (→ dišni organi ili respiratorni organi). U čovjeka i ostalih kralježnjaka u procesu disanja postoje tri faze: 1. vanjsko disanje, pri kojem se u posebnom organu (škrge, pluća) izmjenjuju plinovi između atmosferskog zraka i krvi; 2. prenošenje kisika krvlju od dišnih organa do svih drugih tkiva, te prenošenje ugljičnoga dioksida u obratnom smjeru; to je tzv. dišna funkcija krvi; 3. prijelaz kisika iz krvi u tkivne stanice, u kojima se oksidiraju hranjive tvari, oslobađa energija i stvara ugljični dioksid, što je tzv. unutarnje disanje.
Naziv disanje u užem smislu često se rabi za mehaniku disanja, tj. za dišne pokrete. U tom smislu disanje se sastoji od dviju faza: udisanja (inspiracije) i izdisanja (ekspiracije). Pri udisanju, obujam se prsnoga koša povećava, tlak zraka u plućima postaje niži od atmosferskoga, pa zrak ulazi u pluća. Povećanje obujma prsnoga koša posljedica je djelovanja inspiracijskih mišića, među kojima je najvažniji ošit (dijafragma). Pri izdisanju se događa obratno. Smanjenje obujma prsnoga koša pri normalnom izdisanju ne nastaje zbog aktivnosti dišnih mišića, nego zbog pasivnoga stezanja elastičnih tvorbi u stijenci prsnoga koša i u plućima. No pri dubokom izdisaju sudjeluju ekspiracijski mišići. Čovjek u mirovanju udahne i izdahne oko 12 puta u minuti (frekvencija disanja), svaki put oko 0,5 L zraka (dubina disanja), ali se pri napornu radu te vrijednosti mogu višestruko povećati. Za usporedbu, frekvencija je disanja u mirovanju nekih životinja: konj 10 do 14, govedo 10 do 30, mačka 20 do 30, kunić 50 do 60, perad 45 do 50, štakor više od 100, miš 200.
Radom dišnih mišića upravlja dišni centar, smješten u produljenoj moždini, koji nadzire frekvenciju i dubinu disanja, neprekidno ih prilagođujući potrebama organizma.
Uz opskrbljivanje stanica kisikom i uklanjanje ugljičnoga dioksida iz tijela, disanje je jedan od važnih čimbenika u nadzoru nad stupnjem kiselosti tjelesnih tekućina. (→ acidobazična ravnoteža)
